Priredio: Bojan Kalezić
Ferguson i grupa njegovih skauta nisu otkrili Ronalda tek na utakmici na Alvaladeu, oni su ga pratili otkad mu je bilo petnaest godina. „Karlos Keiroš je bio taj koji nam je skrenuo pažnju na potencijal Kristijana Ronalda”, objasnio je Ferguson, priznajući ulogu svog bivšeg pomoćnika menadžera u čitavoj priči. „On je pratio portugalske omladinske timove i odmah je shvatio da je on vrijedan igrač. Rekao nam je da moramo da potpišemo ugovor sa njim.”
I mada je ugovor tek bio potpisan, Junajted je prije toga već duže vrijeme pokušavao da za njega pridobije lisabonski klub. Izraelski biznismen i fudbalski agent Pini Zahavi, koji je zaslužan za ugovaranje mnogih Junajtedovih velikih transfera, bio je prisutan i posmatrao Kristijanovu igru protiv Moreirensea na Alvaladeu u oktobru 2002. Poslije utakmice, sastao se sa direktorima kluba da provjeri da li bi se mogao postići sporazum o budućnosti mladog broja 28. A on nije bio jedini. Postizanje sporazuma je ubrzano proteklih nedjelja zbog te utakmice na Alvaladeu koja je preokrenula situaciju: konkurencija je počinjala da pristiže mladića.
Po onome što se moglo pročitati u portugalskoj štampi, direktori Sportinga su dobili ponude vrijedne više od deset miliona eura od Parme i Juvea. Italijanske novine „Tutosport” čak su objavile naslov: „Juve: Ronaldo je vaš”. Desetine klubova su počeli da se interesuju, od Barse do Milana, od Real Madrida do Čelsija. Liverpul, na početku jedan od najaktivnijih klubova što se tiče izražavanja interesovanja za Ronalda, na kraju se povukao iz trke. Kao što će Žerar Ulije objasniti godinama kasnije za Dejli Mejl: „Mi smo imali propise o visini plate i nismo davali tolike iznose koliko je on tražio. Mislio sam da bi to izazvalo probleme u našoj svlačionici”.
Mančester Junajted je nadmašio konkurenciju i osvojio nagradu. S obzirom na lošu ekonomsku situaciju u Sportingu, portugalski klub je bio i više nego zadovoljan da odmah zaradi na svojoj najnovijoj zvijezdi iz omladinske akademije, baš kao što je urađeno i šest mjeseci ranije, kada je Rikardo Kvarežma prodat Barseloni za šest miliona eura. Direktori kluba su znali da Ronaldo može slobodno da ode na kraju sezone 2003–04 i nisu htjeli da izgube ono što su uložili u njegov razvoj.
Prilikom predstavljanja novog pojačanja u timu, ser Aleks Ferguson je izjavio: „Ronaldo je izuzetno talentovan fudbaler, napadač koji igra sa obje noge i može da igra na bilo kojoj poziciji u napadu: sa desne ili lijeve strane ili u sredini. On je jedan od najsjajnijih mladih igrača koje sam ikada vidio”. Nije loše za „portugalskog tinejdžera”, kako su ga Britanci uporno nazivali. Sam tinejdžer je ostao pristojan: „Veoma sam srećan što sam potpisao ugovor sa najboljim timom na svijetu, i naročito sam ponosan što sam prvi portugalski igrač koji se pridružio Mančester Junajtedu. Jedva čekam da pomognem ekipi da u predstojećim godinama postigne još veći uspjeh”.
Poslije davanja izjava, došlo je vrijeme za fotografisanje na terenu Old Traforda. Na sredini je osmjehnuti Ferguson u tamnom odijelu, bijeloj košulji i sa crvenom kravatom. Desnom rukom je obgrlio Klebersona a lijevom Ronalda, a njih obojica su u dresu kluba. Izgledajući najozbiljnije od njih trojice, Kristijano nosi broj 7, koji su nosili svi Junajtedovi veliki igrači prije njega: Džordž Best, Stiv Kopel, Brajan Robson, Erik Kantona i Dejvid Bekam.
Kako je moguće da novi igrač koji je toliko mlad nosi dres koji predstavlja svu težinu istorije kluba? Ronaldo će kasnije za San ispričati šta se desilo. „Pitao sam da li je broj 28, koji sam nosio u Sportingu, slobodan. Aleks Ferguson mi je rekao, `Ne, ne, za tebe je broj 7`. `U redu, šefe!` Nisam htio da mu kažem, `Ne, ne, moj je broj 28`”.
Evo kako je ser Aleks objasnio štampi razloge za ovu svoju odluku: „Dali smo Ronaldu taj dres jer je on toliko mlad i postići će velike stvari. Veliki broj sjajnih igrača u istoriji kluba nosio je taj dres. Ronaldo ima veliko pouzdanje u svoje sposobnosti, i on će biti ovdje dugo vremena. Dres sa brojem 7 je njegov”.
„Dres sa brojem 7 predstavlja čast i odgovornost”, odgovarao je Kristijano. „Nadam se da će mi donijeti mnogo sreće”. A za portugalsku štampu je objasnio: „Svi u Mančesteru su mi pričali o Bestu i Kantoni... Ponosan sam što pratim njihov put. Ali evo nečega što Britanci ne znaju – broj 7 je takođe poseban i za mene, jer je to broj koji je Luis Figo nosio u Sportingu. Htio sam da budem kao on još od kada sam bio dijete i nosio sam broj 7, baš kao moj veliki prijatelj Kvarežma koji ga sada nosi u Barseloni. Obojica sada možemo da kažemo da su se naši snovi obistinili”.
(Nastaviće se)
Više se ne plaši ničega
Njegovi snovi su se možda obistinili, ali zar nije zastrašujuće za osamnaestogodišnjaka da nosi legendarni dres i igra za Junajted u tako takmičarskoj ligi pod tolikim pritiskom? „Ja se ne plašim, uopšte ne”, odgovara Ronaldo. „Znam da će biti teško, ali naučiću jako mnogo igrajući pored nekih od najboljih igrača na svijetu”. Godinama kasnije on će ponovo potvrditi taj osjećaj, dodajući da se nakon onoga kroz šta je prošao prve godine u Lisabonu više ne plaši ničega.